Sretnimo se na Sretenje!


Petnaesti februar ove godine simbolično je odabran. Datum nije predstavljao samo praznik Sretenje, kada je donet prvi ustav, već i dan kada su se u Kragujevcu okupili studenti iz Beograda, Novog Sada, Niša i drugih gradova. Podrška građana ni ovoga puta nije izostala. Svi su se skupili u Kragujevcu da podrže treći veliki i dugo planirani protest „Sretnimo se na Sretenje”.

Ono što je bilo najupečatljivije i različito od velikih protesta u drugim gradovima, jeste to što su u protestnoj zoni gorele logorske vatre, stvorivši utisak masovnog kampovanja, nalik rafting ekspediciji.

Protest se u jednom trenutku toliko omasovio da su redari, kojih je bilo mnogo, jedva uspevali da održe red. Ulice su bile preplavljene ljudima, a na pojedinim mestima igralo se i kolo, spontano i sa ogromnim entuzijazmom. Na brojnim transparentima dominirao je natpis „Pumpaj”, a često se čulo i skandiranje ove reči. Atmosfera je dostigla vrhunac kada je, nakon završetka protestne tišine u ponoć, neko iz mase uzviknuo „Pumpaj!”, što je izazvalo dalji talas povika.

Hladnoća nije sprečila ljude da ostanu na ulici, ali su mnogi ulazili u obližnje kafane, škole i domove kako bi se zagrejali. Organizacija je bila na visokom nivou.

Protestu su prisustvovali i ljudi iz inostranstva – bračni par iz Grčke je stigao sa zastavom svoje zemlje, dok je čovek iz Kanade, rođeni Kragujevčanin, došao sa porodicom samo kako bi učestvovao u ovom događaju. Traktori su obeležavali granice skupa, a sa koje god strane da se prilazilo protestu, neko je nudio hranu, što je dodatno osnažilo osećaj zajedništva.

Kragujevac je bio gotovo neprohodan; više ulica je bilo blokirano, ne samo jedna protestna zona. Građani su u Kragujevac dolazili i obilaznim putevima, pokušavajući da stignu na protest.

Raznovrsni transparenti aludirali su na Sretenjski ustav. Protestu su se pridružili glumci i druge javne ličnosti, dodatno skrećući pažnju javnosti na ovaj događaj.

Šumadijski doček bio je ispunjen toplinom i gostoprimstvom, prijateljskom atmosferom i osećajem solidarnosti. Kada je protest završen, čišćenje ulica je prošlo lako, jer su okupljeni već unapred vodili računa o tome da ne ostavljaju smeće za sobom.

Ovaj protest u Kragujevcu ostavio je snažan utisak ne samo zbog masovnosti, već i zbog jedinstvene atmosfere koja je spojila duh borbe, zajedništva i istorijske simbolike. Okupljanje ljudi iz različitih gradova, pa čak i iz inostranstva, pokazalo je koliko su vrednosti zbog kojih se protestovalo univerzalne i značajne. Spontanost, energija i solidarnost učinili su da ovaj događaj ostane upamćen kao jedan od ključnih trenutaka u istoriji studentskih i građanskih okupljanja. Bez obzira na dalji tok protesta, jedno je sigurno – duh koji je rasplamsan na Sretenje nastaviće da gori.